<strong>PLAV – U organizaciji Saveza udruženja Vasojevića i Limske doline na Čakoru je 1. septembra održan peti po redu memorijal posvećen
Branki Radevoj Đukić, koju su 2. septembra 1975. godine na tom prevoju svirepo ubila dvojica Albanaca s Kosmeta.
– Vi anđeli Božji što već petu deceniju čuvate Branku Radevu u Hristu, prenesite joj da mi, poštovaoci njenog lika i djela, dođosmo i ove godine kod mramora da se poklonimo njenim sjenima, da elegično slovimo i Bogu se molimo za pokoj njene besmrtne duše, da se prisjetimo njenog svijetlog i plemenitog lika, i da i ovog puta s prezirom osudimo divljaštvo koje oduze njen život u cvijetu mladosti – istakao je prof. dr
Slavoljub Đukić,
koji je u svoje i u ime bratstva Đukića iz Meteha zahvalio svima koji su došli na Čakor ovim povodom, a posebno organizatoru čakorskog memorijala.
Đukić je podsjetio i na rodonačelnika
Pavića Vladimirovog Đukića, koji se sa suprugom i sinom u kolijevci iz Cecuna kod Andrijevice doselio u Meteh krajem 18. vijeka.
– Na Čakoru je srpskom krvlju natopljena svaka stopa, a spomenici i mramori, znani i neznani, svjedoci su naše krvave istorije. Oni su ovdje na Čakoru, kraj puta kojima se pridruži i ovaj Brankin mramor 1975. godine, a tu pod Čakorom na Papratištu, kraj Crkve velomučenika Kirika i Judite, nalazi se i spomenik veličkim žrtvama. U Gornjoj Ržanici je spomenik obezglavljenim borcima iz Kuča i Bratonožića koji pogiboše u Novšićkom boju 1789. godine. Tu je i spomenik petorici rodoljuba i boraca NOP-a koje ubiše plavsko-gusinjski vulentari 1944. godine. Na plavskom pravoslavnom groblju je monumentalni spomenik za četrdesetak strijeljanih Srba 1941. godine na kojem je prikazano kako otac drži sina i unuka na svojim krilima (simbolika strijeljanja tri uzastopna pasa). A dvadesetak kilometara odavde, u samom centru Murine je i spomenik stradalima u NATO bombardovanju 1999. godine – naglasio je prof. dr Đukić i istakao i da su i dalje u političkom trendu zakulisni razgovori oko razgraničenja između Crne Gore i Kosova.
– I dalje Šiptari svim snagama teže da pomjere postojeđu granicu do samog Čakora. Kao reakciju na to, za ovu priliku bih citirao Đuru Jakšića: „I samo dotle, do tog kamena, do tog bedema, nogom ćeš stupitâ, možda, poganom. Drzneš li dalje? Čućeš gromove, kako tišinu zemlje slobodne sa grmljavinom strašno kidaju...“
A mi sa ovog današnjeg memorijala možemo poručiti: Stop, ni pedalj dalje od ustaljene poratne granice između Srbije i Crne Gore! Ali, stop i čelnicima aktuelne vlasti Crne Gore sa trgovinom ove čakorske grude – bedema koji je natopljen krvlju pravoslavnih predaka! Podsjećamo ih da ovu grudu murinskog Polimlja (nova sintagma i istoimena knjiga prof. dr
Marka Kneževića), sa okolinom, čuvaju grobovi znanih i neznanih ratnika u prošlim ratovima. Tim svijetlim grobovima spremni su se pridržiti uvijek kad zatreba pravoslavni žitelji ovog podneblja, jer od svojih predaka naslijediše narav „mrijet naviknuti“ za slobodu i svetosavsko pravoslavlje. Nažalost, od ove godine pravoslavnim žiteljima u Crnoj Gori „mrijet“ se nameće i od aktuelne vlasti koja je najavila oduzimanje Božjih hramova Mitropolije crnogorsko-primorske – istakao je prof. dr Đukić.
Istoričar
Goran Kiković podsjetio je da je ovo peto okupljanje oko Brankinog mramora, te da ovo nije samo pomen Branki već svakoj nevinoj žrtvi koja je poginula na ovim planinama i gorama od ruke zlotvora.
– Ovih dana nam saopštiše da je Vlada na čelu sa
Duškom Markovićem Vladi
Ramuša Haradinaja,
okupiranog Kosmeta, predala dio teritorije na kojoj i danas stojimo. Neka Marković daje svoju očevinu i djedovinu u Mojkovcu tom svome prijatelju – ratnom zločincu sa Kosova, a sa našim srpskim Čakorom neka ne trguje – poručio je Kiković.
N. VUJAČIĆ
Komovi i Metohija su uvijek bili jedno i zajedno– Pored toga šta danas pominjemo našu Branku, pomenimo i sjetimo se i njenog oca Rada, koji osveti svoju mezimicu, što rade ljudi i junaci. Danas se kroz priču i poeziju, kroz gusle, sjećamo i velikih junaka iz minulih vremena. Sjećamo se i Radomira Vešovića, koji je prije 107 godina oslobodio Dečane i zapalio svijeću. Naći će se neki Vešović koji će ponovo zapaliti svijeću u našim slobodnim Dečanima. Komovi i Metohija, koje je Čakor vjekovima spajao, uvijek su bili jedno i zajedno, i ako Bog da ubrzo će ponovo biti – poručio je Goran Kiković.
Skupu su se obratili: književnik
Branislav Otašević, pjesnici:
David Lalić,
Branko Bato Krković,
Radoslav Rade Petričević,
Žarko Bojić, mr
Slobodan Čurović,
Radojica Bulatović,
Borislav Golubović,
Mišo Kuburović i
Nikola Nenezić.
Uz strune gusla pjevali su narodni guslar
Milenko Kalezić i mlađani guslar iz Vasojevića
Siniša Petrić.
Udruženje književnika „Sjeverac“ dodijelilo je zahvalnicu novinaru Novaku Vujačiću za neizmjeran doprinos očuvanju srpske tradicije.”Od svojih predaka naslijedismo narav „mrijet naviknuti“ za slobodu i svetosavsko pravoslavlje, a nažalost, pravoslavnim žiteljima u Crnoj Gori „mrijet“ se nameće i od aktuelne vlasti koja je najavila oduzimanje Božjih hramova Mitropolije crnogorsko-primorske – istakao je prof. dr Slavoljub Đukić
)){kind=small}
